(Foto: pixabay.com, ilustracija)

Dok je rad na laboratorijski uzgajanom mesu, posljednjih godina, toliko intenziviran da je često na naslovnim stranama medija, sličan rad na voću iz laboratorije je daleko rjeđi.

Naučnici iz kompanije "Plant & Food Research" u gradu Krajstčerču, na jugu Novog Zelanda, žele da to promijene i počeli su da uzgajaju voćno tkivo iz biljnih ćelija za koje se nadaju da će jednog dana imati ukus, miris i osjećaj pri konzumaciji kao pravo voće.

Istraživači se nadaju da će program pomoći u očuvanju stabilnosti u snabdijevanju hranom u zemlji.

"Ovde na Novom Zelandu, mi smo dobri u uzgoju konvencionalnih hortikulturnih usjeva, ali gledajući u budućnost, postoji mnogo promjena koje očekuju svijet sa rastom populacije, sve većom urbanizacijom i klimatskim promjenama", rekao je dr Ben Šon, vođa programa "Food by Design" kompanije "Plant & Food Research", a koje je podržala tamošnja vlada.

Cilj programa je uzgoj voćnog tkiva bez djelova koji se obično odbacuju poput jezgra jabuke ili kore pomorandže (čak i bijelih djelova i opni sa kriški).

Pružanje potrošačima mogućnosti da kupe samo voćno tkivo pomoći će u smanjenju bacanja hrane, naveo je Šon.

Hrana uzgojena u laboratoriji mogla bi da igra ključnu ulogu u održivoj poljoprivredi, ali je još uvijek u vrlo ranoj fazi razvoja, ukazuje dr Ali Rašidinedžad, viši naučnik u oblasti proizvodnje hrane na Univerzitetu Mesi u Oklandu, koji nije uključen u program "Food by Design".

Pošto je hrana uzgojena u laboratoriji potpuno nov koncept, kada ta tehnologija bude razvijena, moraće da se dokaže bezbjednost takve hrane pred regulatornim tijelima, najvjerovatnije kroz skupa i duga klinička ispitivanja.

"Prevazilaženje takvih prepreka može potrajati godinama, ako ne i decenijama", istakao je Rašidinedžad.

Takođe, biće neophodno da potrošači prihvate ovu praksu. Starije generacije bi mogle da budu neodlučne, ali istraživanja pokazuju da su mlađe generacije spremne da probaju novu hranu ako ta hrana nudi zdravstvene prednosti dok ograničava uticaj na životnu sredinu, objašnjava Rašidinedžad.

Program kompanije "Plant & Food Research", koji je započet prije 18 mjeseci, fokusiran je na ćelije borovnice, jabuke, trešnje, fejoe, breskve, nektarine i grožđa, ali predstavnici firme upozoravaju da je krajnji cilj berba nečega što je hranljivo i prijatno za jelo, ali da bi to bilo moguće, moraće da prođu godine, a može da se desi da to uopšte i ne bude izvodljivo.

Ta tehnologija bi vjerovatno bila pogodna za uzgoj voćnog tkiva u gradovima, rekao je dr Sem Boldvin, vođa istraživanja u kompaniji "Plant & Food Research", u nadi da će se na taj način smanjiti troškovi i emisija jedinjenja ugljenika koji nastaju prilikom transporta hrane u urbane centre.

Međutim, nejasno je kako bi se ugljenični otisak takvog voća uzgajanog u laboratoriji uporedio sa onim uzgajanim tradicionalnim metodama, koje će možda morati da se transportuju na velike udaljenosti ako bi se uvozilo.

Tehnologija bi takođe mogla da nadoknadi hranu koja je uništena zbog vremenskih nepogoda.

Ranije ove godine, ciklon Gabrijela, desetkovao je djelove zaliva Hoks, što je oblast poznata kao novozelandski region za proizvodnju voća. Ciklon je naišao dok su se mnogi uzgajivači kivija pripremali za berbu plodova.

"Nisam siguran da smo shvatili da ćemo morati da proizvodimo više hrane za veću populaciju, ali na manjoj površini za uzgoj i pod sve većim pritiskom klime koja ne pogoduje prinosima", ukazao je Boldvin.