Tihomir Pop Asanović i bend na 17. Petrovac Jazz Festu, Foto: Petrovac Jazz Fest

Asanović je u jugoslovenskim okvirima važio za inovatora, što je ostao i dan danas. Počeo je da svira u Skoplju, gdje je rođen 1948. i gdje se školovao. Iz Skoplja dolazi u Beograd i postaje član sastava legendarnog narodnog pjevača Tome Zdravkovića.

Kasniji rad sa bendovima "Time" i "Septembar" obilježio je njegovu karijeru, ali i dva samostalna albuma koja je snimio sedamdesetih.


Pop Asanović sedamdesetih, Foto: Privatna arhiva/Tihomir Pop Asanović

Nakon višedecenijske pauze okupio je relativno mlađu ekipu i oglasio se albumom "Povratak prvoj ljubavi/Return to the First Love" koji je osvojio četiri "Porina". Genijalnost i inovativnost u muzici i muzičkoj izvedbi koje ne stare mogla je da osjeti i publika Petrovac Jazz Festa u okviru kojeg je bend Tihomira Popa Asanovića 30. septembra priredio jednosatni koncert.

Kako ste se osjećali na bini u Petrovcu? Kako Vam se čini podrška ljudi raznih nacija i raznih krajeva svijeta koji su uživali u Vašoj unikatnoj muzičkoj izvedbi?

- Drago mi je što je publika jako dobro prihvatila nastup. Meni je drago što sam na Festivalu, sa organizatorima sam se dogovarao skoro zadnjih godinu dana. Obećao sam da ću doći i održao svoje obećanje. Što se tiče nastupa, jako mi je drago da je publika dobro prihvatila našu muziku. Ipak, to je džez festival, nije rok ili fank festival. Zaista sam uživao u izvedbi. Nadam se da ću imati priliku da dođem i iduće godine, jer znam da u Crnoj Gori ima još nekoliko džez festivala. Bilo bi mi drago da ponovo nastupim.


Detalj sa jednosatnog nastupa u Petrovcu, Foto: portal RTV Budva

Ovo je 17. izdanje Petrovac Jazz Festa. Kao neko ko ima veliko iskustvo u stvaranju i izvođenju umjetničke muzike, koliko mislite da je za jedan mali grad važno da ima festival koji traje gotovo dvije decenije?

- Kao prvo, trebalo bi da se ljudi koji vode ovaj grad malo više uključe u to. Da daju malo veći PR, veću pomoć. Ja ne znam da li Petrovac ima neku terasu ili prostor gdje se može uključiti i mlađa generacija. Jer, ovdje ispada da je bilo više gostiju i stranaca nego domaćih. Na jedan način bi trebalo više privući domaće nego strance. To sve zavisi od organizacije grada, trebali bi se malo jače uključiti. Recimo, u Hrvatskoj su to jako dobro organizovali što se tiče džez festivala. Ima ih negdje oko 11-12. Znači svaki manji grad i svaki veći grad ima svoj festival. Tamo lokalna uprava pomaže organizatorima da se manifestacije održe i daju mogućnost i mlađim i starijim bendovima. Ja mislim da organizatoru u Petrovcu treba pomoći, a treba uključiti malo jači PR i pozvati neke strance da gostuju. Jer, kad dolaze stranci onda dolaze i domaći da ih slušaju. Tako bi bilo mnogo bolje.

U velikoj, staroj Jugoslaviji nastupali ste u svim republikama. I ne samo to, nastupali ste i širom Evrope, ali čak i na Kubi. Koliko ste sa grupom "Time" i u ostalim aranžmanima tokom perioda šezdesetih i sedamdesetih dolazili u Crnu Goru i da li pamtite neke nastupe?

- Za vrijeme stare Jugoslavije jedna od najljepših terasa bila je "Avala" u Budvi, a druga je bila u Opatiji. To su bile dvije najljepše terase za vrijeme turističke sezone. Onda sam imao tu čast da sam ja u "Avali" svirao 1965. godine. A drugi angažman je godinu kasnije bio na Svetom Stefanu. Nažalost, nisam stigao da svratim do Budve i odem do "Avale" da vidim tu terasu, jer me ona emocionalno veže. Imao sam čast kao mlad muzičar da sviram na jednoj od najljepših terasa u Jugoslaviji. Tamo smo svirali komercijalnu muziku i bio je jedan crnogorski pjevač koji je bio jako popularan, zvao se Bimo Maljević. On je sad pokojni, a pjevao je Frenk Sinatru i Robićev repertoar. Imao sam čast sa njim da nastupam na toj terasi i najljepši dio toga je bio kad se završi svirka oko 11 ili pola 12. Bio je jedan mali kafić dolje, zvao se "Šljiva". Tamo su se skupljali svi muzičari koji su svirali na obali, ostajali smo do tri-četiri ujutru i pričali dogodovštine.

Bili ste dio jednog gigantskog i nemjerljivo uticajnog benda, grupe "Time" koju je kao frontmen predvodio Dado Topić. Kako je izgledalo funkcionisanje Vaše velike grupe i koliko je bilo teško da se probijete u sam vrh jugoslovenske scene, u tada veoma jakoj i teškoj konkurenciji?

- Mi smo to napravili sa jednom veoma dobrom pločom. Za ono vrijeme, program koji smo snimili i koji je Dado napisao bio je nešto novo na tržištu. Sa druge strane, bilo je toliko kvalitetno da nam niko nije mogao parirati. Radili smo skoro šest mjeseci i snimili taj kultni prvi album, za koji smo u Hrvatskoj dobili "Porina" za životno djelo. To mi je drago, a žao mi je što zbog nekih okolnosti nismo nastavili. Da smo nastavili, danas bi bili još veće legende nego što smo bili onda.



Rokenrol himna sa prvog albuma grupe "Time" 1972. godine, Izvor: YouTube/Croatia Records

Vi ste u rokenrol unosili džez fjužn i fank izraz. Dolazite iz tog miljea i Vaše znanje davalo je rokenrolu jednu akademsku dimenziju, ali i nešto više od toga. Kako je džez fjužn i fank scena izgledala tokom sedamdesetih, kako se razvijala i koliko je bila uticajna?

- Ja sam prvo izdao album "Majko zemljo" koji je bio mješavina džeza, fank muzike i nešto malo rokenrola. Prije toga nijedan izvođač nije objavio takav album. Album je imao veliki uspjeh sedamdesetih. Prije par godina Croatia Records je izdala reizdanje koje je prodato u četiri i po hiljada primjeraka. Do sada niko od pjevača i grupa nije prodao toliko reizdanja kao ja. To je bila nostalgija, a, još više, to je bio prvi fank album na prostorima bivše Jugoslavije. Kasnije su se u Hrvatskoj, Srbiji i kod vas Crnoj Gori, ali puno kasnije, pojavili fank bendovi.



Kompozicija "Majko zemljo" sa istoimenog debitantskog solo albuma, Izvor: YouTube/Tihomir Pop Asanović - Topic

Čast mi je da sam u to vrijeme bio prvi koji je u Jugoslaviji izdao takav album. Poslije godinu i po dana ili dvije izdao sam i drugi album "Pop" koji je isto imao veliki uspjeh. Ostavio sam jedan trag, jer kada čovjek napiše jednu knjigu ona ostaje za sve generacije. Ne može se izbrisati nego ostaje kao stvar koja se ne može zaboraviti. Nove generacije čitaju i slušaju. Danas je velika stvar uzeti i raditi sa mladim generacijama i prenositi iskustvo koje oni nemaju. Bez obzira što je to školovanje ipak brzo, mladi trebaju savjete od starijih kolega. U muzici, kao i u književnosti i u sportu, uvijek ima onih trenera koji ti pokažu neke štoseve. Pisac kada napiše neku rečenicu, opet neko to treba pročitati i vidjeti da li je to dobro napisano. Tako i u muzici možeš pokazati na drugi, lakši a puno efektniji način.

Rokenrol je u SFRJ bio jako uticajan, ozbiljni listovi su pisali o njemu, postojali su čak i novinari i rok kritičari koji su se jako temeljno i dubinski bavili rokenrolom. Koliko je rok uticajan danas i šta je razlika u odnosu na to vrijeme?

- Što se tiče roka ostali su oni pravi, od "Rolingstonsa" do ostalih bendova. Rok koji se svirao ostaje, a sve ide naprijed. Poput tehnologije i kompjutera, i muzika ide dalje. Danas se u roku muzika stvara par minuta. Tehnologija je takva da čovjek izmisli samo tekst, a niko ne svira nego sve rade mašine i tehnologija. Tehnologija je toliko otišla da više nema one ljudske osjećajnosti, nego tehnika sve servira a mladi to prihvataju. Ipak, oni stariji rokeri ostaju i ostaće zauvijek.

Da li u novim generacijama bendova od dvijehiljaditih do danas vidite neke sastave koji imaju potencijal da budu ono što su velike grupe značile u ranijem vremenu?

- Biću jako iskren. Slabo slušam naše bendove, a samo iz jednog razloga. Zato što volim da stvaram svoj stil i da neko drugi ne utiče na ono što ja imam u glavi. Ima mladih rok bendova koji su dobri, ali to je sve na jedan način kopija starijih i ništa se novo nije pojavilo. Tehnika i tehnologija im je pomogla da zvuče dobro, ali ponavljaju se i to je najgore. Sve fraze i melodije se ponavljaju, tako da nisu interesantni. Ne daju svoje nego više kopiraju. A kopiraju zato što sviraju samo kavere. Moraš stvarati svoje stvari, zaboravi obrade jer njih svi znaju da sviraju. Treba izmisliti svoj stil i kada to uradiš onda si interesantan publici. A to kod nas, bar za sada, ja nisam vidio. Zato se ne želim uopšte opterećivati. Radio nisam upalio zadnjih deset godina. Kada upalim neke muzičke televizijske emisije, ja odmah pređem na drugi kanal. Uopšte me ne interesuje, već me interesuje ono što ja imam u glavi i što ja serviram kao što sam to uradio i na Festivalu u Petrovcu. Mi smo svirali svoju muziku, nismo imitirali neki bend ili nekog drugog.

Dugo Vas u diskografskom smislu nije bilo na muzičkoj sceni. Comeback ste napravili 2019. godine. Koliko je za Vas bio izazov da se vratite?

- Vratio sam se zahvaljujući svojoj ženi i jednom prijatelju iz Novog Sada. Bilo mi je dosadno sjedjeti kući i žena je rekla: "Daj uzmi i kreni ponovo." Onda mi je trebalo godinu i po dana kako bih razmrdao prste i dobio tehniku. Počeo sam da pišem, izabrao ekipu za snimanje, snimili smo album u trećem ili četvrtom mjesecu i iste godine u Hrvatskoj konkurisali za "Porin". Kasnije sam za taj album dobio četiri "Porina" i nagradu za najbolji album. A iz kog razloga? Nisam kopirao nikoga, nego sam ja to sve napisao. Nisam htio da se vodim time da slušam ili imitiram druge, ili da izvučem nešto iz kavera. Napravio sam ono što mislim da je dobro i iz tog razloga postigao veliki uspjeh. A redizajn izdanja mojih albuma "Majko zemljo" i "Pop" prodati su u hiljade i hiljade primjeraka. To znači da ipak ima publike za muziku sedamdesetih i osamdesetih godina i to me najviše raduje. Postigao sam uspjeh koji me i samog iznenadio u ovim godinama. Za razliku od mojih kolega, neću sada govoriti o velikim imenima... Ali teško je danas fizički prodati albume, jer sve možete čuti na tom telefonu.



"Male stvari" - kompozicija sa povratničkog albuma, Izvor: YouTube/Croatia Records

Dok svirate da se vidjeti da na sceni imate energiju mladića i jedan poseban duh utkan je u Vašu izvedbu i Vaš pristup onome što je sviračko u muzici. Koliko Vam je bilo teško bez muzike i kakav je osjećaj sada kad ste se vratili?

- Taj period je uvijek bio u meni i uvijek sam sanjao da opet sviram. Malo sam tugovao i onda sam krenuo u to. Rekao sam da treba da napravim ono što nisam napravio zadnjih 25 godina. Kao jedan običan školarac krenuo sam od nule da povratim sebe kao muzičara. Napisao sam album i evo sada sve ide. Zahvaljujući rođaku moje supruge koji živi u Njujorku ušao sam u biznis u kojem sa bio jako uspješan. Radeći taj biznis u stvari sam patio. Riješio sam da to prekinem, vratio se u Zagreb. A kada je čovjek u penziji onda mu je dosadno. Vratio sam se nazad i sada sve ide svojim tokom. Zato sam i dao naslov ploči "Povratak prvoj ljubavi".


Jedan od intervjua povodom povratka na scenu, Foto: Privatna arhiva/Tihomir Pop Asanović

Da li radite na novom materijalu?

- Imam novi materijal i čekam termine. Ja sam stara škola, volim svaku stvar očistiti. Tako da, nadam se da ću do kraja godine snimiti taj novi materijal i izdati ga.

Gdje ste predstavljali novi album i gdje je bio najbolji prijem kod publike?

- Imali smo promociju u Croatia Recordsu, bivšem Jugotonu, kao i u par klubova gdje sam se iznenadio koliko je publika to prihvatila. Morali smo četiri puta da izađemo na bis, mogli smo svirati i još pola sata, ali odustali smo zato što smo svirali preko dva i po, tri sata, pa se čovjek malo i umori. A ne treba previše svirati, treba ostaviti nešto za sljedeći nastup.


Koncert u "Tvornici" u Zagrebu, Foto: Privatna arhiva/Tihomir Pop Asanović

Kakvi su planovi za naredni period? Gdje ćete nastupati?

- Sviramo u Novom Sadu, a zatim planiramo jedan veliki nastup takođe u Srbiji. I ovdje u Crnoj Gori pregovaramo za termine za iduću godinu. 3. decembra imam veliki koncert u zagrebačkom klubu "Tvornica", a iduće godine dogovorili smo veliki projekat 3. marta, takođe u "Tvornici". Sviraću sa svojim prijateljima, najpoznatijim gitaristima iz sedamdesetih, osamdesetih i devedestih godina. To su sve legenda do legende. Tamo će se pojaviti Boček iz Korni Grupe, Vedran Božić, Točak, Dragi Jelić, Rambo Amadeus... Sedam legendi koje različito sviraju, znači da jedan drugom ne smetaju kao gitaristi. Svako ima svoj stil, svira na drugi način i to je jedan od najvećih projekata iduće godine.

Koje još velike saradnje pratite iz ranijeg perioda?

- Moram reći da je "Septembar" bio najbolja grupa koja je ikada postojala u Jugoslaviji, i muzički i scenski. Nažalost, svemu dođe kraj. Ja sam bio dosta gost i "Indexi"-ma, dosta sam toga radio, pogotovo studijski. Nema pjevača i grupe sa kojom nisam sarađivao. To je tako i to je jedno iskustvo koje ovi mladi još nemaju.



Pjesma sa albuma "Zadnja avantura" grupe "Septembar" iz 1976. godine, Izvor: YouTube/PGP RTS - Zvanični Kanal

Kakvo Vam se dopada kako je "Ekatarina Velika" obradila pjesmu "Istina mašina" od grupe "Time"?

- Oni su radili nešto u svom stilu, a najvažnije je da nisu imitirali original. Napravili su svoj stil i nisu kopirali. Oni su uzeli našu pjesmu kao temu, ali su je obradili na drugačiji način nego što smo mi svirali. Dali su nešto novo toj stvari i to je lijepo. Uvijek kad daš nešto svoje, to vrijedi. To me najviše i raduje kod naših bendova koji sviraju svoju muziku.

Šta biste poručili mlađim generacijama muzičara i početnicima kao veliki autoritet u našem rokenrolu?

- Prva stvar je da treba da se edukuju muzički, a poslije toga da vježbaju. U muzičkom svijetu 90 posto je rad, a 10 posto talenat. Oni moraju proći sve osnovne stvari da bi mogli vladati instrumentom. Kada savladaš svoj instrument, onda možeš i stvarati. To je osnovna stvar. I uvijek raditi svoje stvari, a ne kopirati druge.




M.S.