Foto: Reuters

Prvi koraci napravljeni u Bijeloj

Prve vaterpolo “korake“ napravio je u Bijeloj, sa kojom je u pionirskim danima jednom bio vicešampion SR Jugoslavije, a dva puta treći. Sa 11-12 godina prešao je u Jadran, sa kojim je takođe bio u vrhu jugoslovenskog vaterpola u mlađim kategorijama.
Dolaskom Petra Porobića 1997. i sticajem drugih okolnosti, odnosno zbog nedostatka finansijskih sredstava, otvorilo se mjesto za najtalentovanije igrače uzrasta između 14 i 16 godina da treniraju sa prvom ekipom. Kasnije su kao seniori osvojili prvu titulu prvaka države poslije 44 godine i prvu od četiri u nizu, a takođe igrali finale Evrolige.

Za Predragov razvoj, baš kao i cijele generacije u kojoj su bili Boris Zloković, Vladimir Gojković, Miloš Šćepanović... mišljenje je da je najzaslužniji Petar Porobić. Jadran je sa njim mnogo dobio - i u stručnom dijelu i onom kako bi jedan klub trebalo da izgleda. Imao je od koga i da nauči i ispeče zanat, bio je u Bečeju, radio sa Vlahom Orlićem, Nikolom Stamenićem. Ne umanjujući zasluge drugih, smatra da je on taj koji je napravio iskorak za klub u svim segmentima.

Zlato u Kranju sa SCG

Proslavljeni bek sa reprezentacijom SR Jugoslavije i Srbije i Crne Gore dva puta je bio evropski, a jednom svjetski juniorski prvak. Kakav je tek debi na velikoj sceni imao u seniorskoj konkurenciji - sa 20 godina osvojio je zlato na šampionatu Evrope 2003. u Kranju sa reprezentacijom SCG, u finalu sa Hrvatskom koje je ostalo upamćeno po incidentu koji su izazvali navijači “barakuda“.

Predrag i saigrači gubili su cijelu utakmicu i po tri razlike, a na kraju pobijedili. Utakmica za Predraga i ekipu maltene je bila izgubljena, ali su poslije produžetaka su zasluženo osvojili zlato.

OI: Spektakl,srebro, šteta što Peking nije bio kasnije

Predrag Jokić je četiri puta bio na Olimpijskim igrama, a najuspješniji je bio na debiju sa reprezentacijom Srbije i Crne Gore koja je osvojila srebro 2004. u Atini.

Prvi nastup je uvijek poseban, naročito ako si mlad, jer Olimpijske igre su specifičnije od evropskih i svjetskih prvenstava. Tu je prisutno 10 hiljada sportista iz cijelog svijeta, najveće planetarne zvijezde, ne računajući fudbal. Glamurozan, spektakularan događaj. Ne kaže se uzalud da je kruna karijere učestvovati na Olimpijskim igrama, kamoli osvojiti medalju. Kad dođeš drugi, treći put, to postane rutina, ali debi na mladog igrača ostavi poseban pečat. Djeluje impresivno kad se prvi put nađeš na takvom događaju, sa toliko čuvenih sportista, nekad ti i glava ”odluta“, posebno ako si mlađi, fokus bude na nešto drugo.

Predragu je svakako ostalo u lijepom sjećanju jer za momka od 21 godinu bila je velika čast izboriti se za mjesto i imati ulogu koja nije zanemarljiva u timu sa Šapićem, Vujasinovićem, Ćirićem, Šefikom, Savićem, Trbojevićem, Jelenićem, Ikodinovićem... Godinu ranije su u finalu EP u Kranju gubili sve vrijeme pa pobijedili, a u Atini su stalno vodili protiv Mađarske, četiri minuta prije kraja imali dva gola prednosti i šansu da odu na tri, a na kraju nesrećno izgubili. Kad se izgubi finale ostaje gorak ukus, ali kako vrijeme odmiče srebrna olimpijska medalja dobija na ogromnom značaju. Jokić je sa SCG osvojio četiri medalje - bio je evropski i svjetski prvak (planetarnu titulu uzeo 2005. u Montrealu s Porobićem), olimpijski vicešampion, te vlasnik svjetske bronze iz Barselone 2003. Slavio je i na Svjetskom kupu 2006. u Budimpešti, što je predstavljalo i oproštaj od kapice zajedničke reprezentacije.

Tada je počela nova priča. Crna Gora je obnovila nezavisnost i već na prvom velikom takmičenju dočekala zlato u vaterpolu, evropsko u Malagi 2008. Debi iz snova, Malaga za sva vremena.


Foto: Reuters

Nevjerovatna energija, nevjerovatna igra. Šteta što nije bio veći vremenski razmak između Malage i Olimpijskih igara u Pekingu, jer je mišljenje da su mogli sigurno da i tu igraju finale. Međutim, bilo je veliko psihičko i fizičko pražnjenje poslije nezaboravnih 10 dana i euforije koja je zahvatila cijelu Crnu Goru. U Pekingu su završili kao četvrtoplasirani, nijesu bili onakvi kao u Malagi.

Olimpijska medalja, rana za sva vremena

Sa Crnom Gorom je uzeo tri evropske medalje - zlato 2008, srebro 2012. i 2016. Bio je i svjetski vicešampion 2013, a u kolekciji ima i najsjajnije odličje iz Svjetske lige.

Činjenica je da je tako kvalitetna generacija mogla i morala više. Poslije euforije oko Malage i dominantno osvojene Svjetske lige u Podgorici 2009, krivi su svi zajedno za ono što je uslijedilo. Bili su dijelom fokusirani na stvari van bazena, malo su bili poletjeli, mislili su da samo treba da se pojave u bazenu i sve će ići kako treba, a nije baš tako.

Na Svjetskom prvenstvu 2013. se možda moglo do zlata, ali zadovoljilo ih je i drugo mjesto, posebno nakon poraza od Srbije u finalu EP 2012. i u meču za treće mjesto iste godine na Olimpijskim igrama u Londonu. Pobijedili su ih u četvrtfinalu na tom SP, pa Italiju u polufinalu, i čini mi se da su Mađari u finalu djelovali svježije, a da su igrali još pet puta, pitanje je da li bi ih ijednom pobijedili. Ali tako se stvari poklope, meč ode u lošem pravcu i ne možeš mnogo da utičeš.


Foto: Printscreen

Na Evropskom prvenstvu u Beogradu 2016. bio je posljednji pokušaj te generacije da dokaže kvalitet, što je i pokazivala ranije, možda ne u kontinuitetu. Uz nedostatak olimpijskog odličja, možda je mogla biti još neka medalja sa velikog takmičenja, eventualno s Evropskog u Budimpešti 2014. Da su od 2009. bili malo pametniji, zreliji, svi zajedno, tu misleći i na stručni štab, mogli bi da pričamo o mnogo boljem bilansu medalja. Ali borili su se, dali sve od sebe, predstavljali zemlju onako kako treba, s te strane nemamo za čim da žalimo.

Trenerski posao, jednog dana možda i u selektorske vode

Jokić je sada u trenerskim vodama. Ostao je da radi u Hanoveru gdje je završio igračku karijeru, ide korak po korak. Kao pomoćni trener prve ekipe počeo je da radi 2020. godine, a od ove sezone je regionalni trener za djecu od 14 do 16 godina. Volio bi da jednog dana bude trener prvog tima ili selektor, ali polako, ne pravi velike planove. Drago mu je što je ostao u vaterpolu, zadovoljan je trenutno i vidjećemo kako će se sve odvijati. Vrijeme će sve iskristalisati. Gdje god ga odvede trenerski put, Jokićeva sportska biografija ostaće briljantna.

A vaterpolo mu nije donio samo medalje, nešto je možda i važnije od toga. Sport donosi mogućnost da upoznaš ljude iz drugih zemalja i kultura, da živiš s njima, da vidiš kako funkcionišu drugi sistemi i mentaliteti. Stekneš mnogo poznanstava, prijatelje za cijeli život, gdje god si igrao, mišljenja je Predrag Jokić, svojevremeno zvanično najbolji sportista Crne Gore.



S.M./Antena M/Wikipedia