"Ono što me je vodilo da pristupim GP URA i da izađem u javnost je odgovornost, odnosno neodostatak odgovornosti kada je poljoprivreda u pitanju. Svjedoci ste da je, od kad je počela korona kriza, poljoprivreda jedna od ključnih riječi i jedna od najfrekventnijih i sada kad se približavamo izborima", saopštio je Marković.

Kako je rekao, nije primijetio da ima puno govora o proizvodnji hrane.

"Ne pominje se puno ni selo, a ni resurs, a poljoprivreda upravo to i jeste, proizvodnja hrane. Ona je briga o resursima, briga o selu, jer bez razvijene poljoprivrede nema sela, a i obrnuto. Najčešće mi je neprijatno kad slušam o potrebi njenog razvoja i o tome kako se ona razvija, a onda pogledate i vidite kako mi i dalje uvozimo preko 400 miliona tona hrane", kazao je on.

Prema njegovim riječima, odnos vlasti prema poljoprivredi ne može se nazvati odgovornim.

"Hvalimo se time kako smo pretvorili najcjenjenije poljoprivredno zemljište u industrijsko. Još kad smo predali dokumenta EU-i, kazali smo da u Crnoj Gori imamo preko 500 hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta. Po onome što je zvanična statistika, svega polovinu od toga koristimo, dakle jedan dio je trajno izgubljen za poljoprivredu. Zemljište se ne obrađuje, ne proizvodi se na njemu, a to je šansa da povećamo prizvodnju hrane i da smanjimo ovaj užasno veliki deficit u proizvodnji hrane", naveo je Marković.

Kako je istakao, ne možemo biti ozbiljan izvoznik hrane, ali možemo makar, u vrlo kratkom roku, prepoloviti taj deficit koristeći resurse.

"Bog kad je stvarao ovo parče zemlje bio je veoma izdašan. Na primoriju su plodni vinogradi i voćnaci, a idući prema sjeveru dominira stočarstvo. Ne možemo se opredijeliti ili za jedno ili za drugo. Uslovi i tradicija su to nametnuli i tu nema puno mudrosti kad je model u pitanju."

Marković je istakao da ima i dobrih strana u poljoprivredi:

"Zašto ne reći da Crna Gora teži Evropskoj uniji, a s obzirom na to da je ta zajednička poljoprivredna politika EU-e dosta detaljno definisana, mi na papiru usvajamo mnoge zakonske propise", ističe on.

Međutim, kako je kazao, u praksi njihova primjena izostaje.

"U poslednjih 10 godina, vjerovali ili ne, nismo se pomakli sa budžetskom podrškom. Ona nije izašla na 20 miliona, nego je negdje između 15 i 20. Projekcije su da je ta podrška davno trebalo da pređe 40 miliona u susret onome sto nas očekuje iz EU-e. Šta očekivati od ministra poljoprivrede, pa i drugih, koji neodgovorno prodaju maglu narodu, pričajući kako se ulaže u poljoprivredu? To nije istina. Ako pogledate agrobudžet za ovu godinu, on je nekih 50 milijardi, a za prošlu godinu bio je negdje oko 40 miliona prošlogodisnjeg Iparda. Ni euro nije potrošen, a ti su novci prenešeni i za ovu godinu", smatra Marković.

On se osvrnuo na to kako pojedine zemlje, poput Norveške, Švajcarske i Japana, ulažu u poljoprivredu.

"One pokazuju zašto je nužno da država taj sektor podržava. To se ne može porediti ni sa turizmom, ni sa automobilskom industrijom, kako smo, nažalost, imali priliku da od naših bajnih ekonomista čujemo. Ako samo pogledamo Sloveniju, vidjećemo da imamo dosta sličnosti. Slovenija ima dva puta više ima poljoprivrednog zemljišta koje koristi, ali izdvaja godišnje 135 miliona, samo za direktna plaćanja, dakle za ono što njihovi proizvođači proizvedu svake godine. Kod nas je taj iznos oko 8 200 000 eura. Ostavljam vama da iskalkulišete koliko je to neodgovoran odnos prema poljoprivredi. Tražimo da ono na šta smo se obavezali prema EU ispunjavamo i da ne obmanjujemo narod, nego da se borimo za što veći budžet i da na taj način podržavamo poljoprivredu i stvaramo kvalitetnije uslove za život na selu", zaključio je Marković.