12-03-2022

Novinari u red sa vatrogascima i balerinama

Beneficirani radni staž za novinare, koji zaposleni u medijima u Crnoj Gori i u regionu očekuju decenijama, našao se u Nacrtu medijske strategije koji je završen i poslat na analizu Savjetu Evrope.


Ilustracija, Foto: Pixabay

Uskoro se očekuje i javna rasprava o ovom važnom dokumentu, koji treba da pruži odgovore na stanje u medijima u periodu od ove do 2026. godine.

Vršilac dužnosti direktora Direktorata za medije u Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i medija Neđeljko Rudović potvrdio je “Vijestima” da je beneficirani radni staž bio jedan od predloga novinarskih udruženja i sindikata i da je postao dio nacrta Medijske strategije.

On smatra da je ovaj predlog opravdan i pojasnio da se čeka mišljenje Savjeta Evrope o Medijskoj strategiji, nakon čega će uslijediti i javna rasprava.

Pravilnik o utvrđivanju radnih mjesta, odnosno poslova na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i o postupku i načinu za njihovo utvrđivanje, posljednji put mijenjan je 2013. godine. Prema pravilniku, pravo na beneficirani radni staž ima dio zaposlenih u rudnicima, crnoj metalurgiji, šumarstvu, pomorskoj brodogradnji, saobraćaju, vatrogasci, radiolozi i doktori i tehničari zaposleni u hitnoj pomoći, baletski igrači, operski pjevači...

Društvo profesionalnih novinara (DPN), koje je član Radne grupe za izradu medijske strategije, tražilo je beneficirani radni staž za novinare jer se, kako navode, oni rade rade dvostruko više i svakodnevno, vikendom, po kiši, bolesni, tokom državnih praznika, odmora, izvještavaju sa protesta, ratišta, epidemija, istražuju korupciju, pišu o ubistvima iI poslovima članova organizovanog kriminala...


Foto: Vijesti

DPN navodi da reporteri nemaju radno vrijeme i da su uslovi rada i specifičnosti profesije posebno izraženi kod novinara dnevnih redakcija, a da je problem dodatno povećan nastankom onlajn medija, te da su izloženi svakodnevnom pritisku koji dovodi do stresa i sindroma izgorijevanja na poslu...

Pravnica DPN-a Maja Živković smatra da zahtjev novinara za benificiranim stažom osiguranja ima opravdanja i osnova.

”Radna mjesta, odnosno poslovi na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem (benificirani staž) utvrđuje se razmatranjem određnih kriterijuma, to jest na osnovu metodologije koju sprovode stručna lica. Svakako, uzimaju se u obzir brojni faktori, kakvi su, pored ostalih, aktivnosti zaposlenih na radnom mjestu, među kojima, na primjer, emocionalno opterećenje – stresne situacije, stepen rizika, odgovornost u roku rada, fizički i psihofizički napori, te potencijalne opasnosti. Kada se prednje dovede u vezu sa poslom novinara, generalno gledano, onda se stiče utisak da zahtjev novinara za benificiranim stažom osiguranja ima opravdanja i osnova, te da isti treba uzeti u ozbiljno i sveobuhvatno razmatranje”, kazala je Živković “Vijestima”.

Ona je rekla da treba imati u vidu i šta mediji predstavljaju u demokratskom društvu, te koliko je značajna zaštita zaposlenih u medijima i za samo društvo, pa i na ovaj način, a svakako za svakog pojedinog zaposlenog koji se u svom poslu susreće sa velikim emocionalnim opterećenjem, vrlo često ozbiljnim fizičkim naporima, a svjedoci smo i sa opasnostima po zdravlje i život.

Psiholog Miloš Bulatović, koji je autor brošure “Psihološka pomoć novinarkama i novinarima u Crnoj Gori”, kaže da su novinari su često na prvim linijama nekih od najizazovnijih događaja na svijetu, od mjesta zločina i saobraćajnih nezgoda do prirodnih katastrofa i ratova.

”Sada novinari širom svijeta rade prekovremeno kako bi izvještavali o pandemiji kovid-19. Pokrivanje ovih priča, bilo da se radi o glavnim međunarodnim temama ili događajima koji se dešavaju “u kući”, poput burnih političkih, zdravstvene krize, borbe protiv organizovanog kriminala, može imati uticaja na one koji izvještavaju. Kod njih se mogu javiti (i javljaju se) problemi poput posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), iracionalni strahovi, stres, sagorijevanje na poslu, a kao posljedica toge često i misao o samocenzuri, ili neke njene manifestacije”, tvrdi Bulatović.

On je rekao da su takve pojave zabilježene kod novinara i reportera koji su bili dio projekta psihloške podrške i o kojima su oni govorili manje/ više otvoreno, ali sa sviješću da ih treba rješavati kako trajno ne bi uticali na njihovo psihičko i fizičko zdravlje.

”Takođe pritisak na novinare putem komentara na društvenim mrežama i portalima, odsustvo podrške i nerazumjevanje nadređenih, niske zarade, cjelodnevni angažman, kao i neadekvatna zaštita na radnom mjestu – uključujući i zaštitu od koronavirusa – rezultiraju iracionalnim strahovima, samocenzurom, odustvom motivacije...”, navodi Bulatović.

Sindrom izgaranja i zvanična dijagnoza

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je još 2019. godine u svoj priručnik Međunarodne klasifikacije bolesti uvrstila je i sindrom izgaranja na radnom mestu (burnout syndrome), koji će zdravstveni radnici od sada moći da dijagnostifikuju kao medicinski poremećaj.


Izvor: Vijesti