Kada je Bura imamo privilegiju da pijemo hladnu vodu sa česme jer se ohlade cijevi sa izvorišta kojima nam dolazi "voda života".

Svašta primjetim očima slova.

Sjećam se, rekli su nam da se imena vjetrova pišu velikim slovom. Ima smisla - još kako, vjetorvi imaju svoje veličnastvo. Zanimljiv je i njihov osnovni opis. Naime, uvijek se određuju iz smjera odakle "dolaze", a ne ka čemu idu! O, o! Kakve simbolike.

I onda, čujmo (!): najdublji i najjači DAH čovjek DA svojim plućima onda kada udahne ZADNJI ( da li? ) put! Na toj razvjetrini, u "ruži vjetrova" u kojoj se nađe onda kada kreće na put "sa one strane", tada kako kažu pomorci: "napuni jedra vazduhom". Svojoj DUŠI daje vjetar, polet u GRUDI. I eto, tu smo! Vjetar se gleda od kuda dolazi - iz GRUDI, a ide tamo gdje se za života usmjerimo.

Divna je nauka "meteorologija".