Legendarni "princ Rima” 1989. je krenuo da trenira u Trigoriji, nakon čega je debitovao za “vučicu” tri godine kasnije i nosio njen dres cijelu karijeru sa kapitenskom trakom na ruci sve do 2017, navodi se u Dnevnim novinama.

Ukupno 619 utakmica, 250 golova, osvojeni skudeto 2001, Svjetsko prvenstvo 2006, uz neizostavne driblinge, asistencije, golove… Ma, majstorija do majstorije. Sve je to obilježilo karijeru neopisivo obožavanog čovjeka koji godinama nije bio u centar Rima, jer bi se njegovim pojavljivanjem dogodio stampedo na ulicama “vječnog grada”.

Zato njegovu knjigu sa nestrpljenjem ne čekaju samo na Apeninima, već u cijelom svijetu, a poznat je jedan mali njen odlomak koji najbolje opisuje koliko nas zanimljivog štiva čeka…

"Jedne godine smo zajedno sa igračima Lacija posjetili zatvor Rebibija. Tamo su bili navijači Lacija i Rome, svi su bili presrećni. Njima je to bilo kao da su vidjeli papu. Čekao nas je sto na kojem smo potpisivali autograme, a jedan je čovjek vrištao i gestikulirao prema meni. U jednom trenutku je krenuo da se gura sa svima kako bi se probio prema meni. Htio je fotografiju sa mnom, a kasnije sam saznao da je sedmicu ranije trebalo da izađe iz zatvora, ali je zbog mene ostao. Rekao je zatvorskoj upravi ‘Ako me natjerate da odem napraviću neku ludost i vratiti se ovdje kad Toti dođe’. Puno sam navijača Rome sreo do sada, ali je on bio jedan od najluđih i najvećih", otkriva nezaboravni italijanski as.

Rijetko je kada mogao na ulicu zbog obožavalaca, a to se nije promijenilo ni danas kad je direktor svoje Rome…

"Kad sam završio karijeru mislio sam da će biti lakše, ali je sada još teže jer svi žele autogram i fotografiju. U ljeto 2001, nakon osvajanja skudeta, bio sam u jednom restoranu i navijači su saznali za to. U jednom trenutku je to bilo more ljudi ispred pa sam odlučio da pobjegnem preko jednog zida na drugoj strani. Tamo je bila crkva i kada sam preskočio začuđeno me je dočekao sveštenik sa fenjerom i pitao što to radim. Kad sam mu ispričao pomogao mi je i zamolio za fotografiju", drugi je odlomak u knjizi prepunoj anegdota poput još jednoj priznanja…

"Kad čujem zvukove i šumove tokom noći obavezno pošaljem suprugu Ilari da provjeri je li sve u redu. Da to ne radi ne bih je ni oženio", u šaljivom tonu priznaje Toti.

Bez sumnje, čeka nas uzbudljivo štivo sa “kapitenom”, baš onakvo kakva je bila i njegova maestralna karijera.