Koliko god mislili da znamo ̶ znanja nam uvijek ponestane, koliko god mislili da pamtimo ̶ zaboravljamo. Iako nam se imena nekih znamenitih ličnosti koje su svojim pregalništvom u kulturnom i javnom životu ostavile trag, urežu u pamćenje samo zato što smo ih čuli nebrojeno puta, ipak nam njihove biografije ostaju nepoznanica.

Pravi primjer za to je žena čije je ime poznato pre svega ljubiteljima ukrštenica. Svi oni koji su se bar jednom zanimali za rješavanje ukrštenih riječi, mogli su da naiđu na pitanje o glumici Iti Rini. S obzirom na to da se njeno ime često provlači kroz ukrštenice, mogli bismo da pomislimo da je Ita Rina slavna ličnost čiji je život svima dobro poznat. No, da li je baš tako?

Na razočarenje mnogih koji sastavljaju, ali i onih koji rješavaju ukrštene reči, njeno pravo ime nije bilo Ita Rina, već Italina Kravanja, kasnije Tamara Đorđević. Ona je kao najznačajnija međunarodna filmska zvijezda, ponikla sa naših prostora, imala nevjerovatnu životnu priču.

To je priča o ženi koja je dotakla zvijezde, dostigla slavu, plijenila svojom pojavom, ali i ženi koja se zbog ljubavi svega toga odrekla. Da je promjena u životu svakog čovjeka moguća i ostvariva, upravo pokazuje i primjer ove žene slavnog imena, ali malo poznate biografije.

Italina Ida Kravanja rođena je 1907. godine u Divači kod Trsta. Nakon što se njen otac Jožef Kravanja zaposlio kao željezničar u Ljubljani, ona se po izbijanju Prvog svjetskog rata sa porodicom doseljava u Sloveniju. Nakon završene osnovne škole i gimnazije, Italina Kravanja dobija posao u banci, ali već tada počinje da mašta o glumačkoj karijeri. Njena bezbrižna mladost prekinuta je 1926. godine kada joj je umro otac. Ita je ostala da živi sa majkom Marijom i sestrom Danicom, izdržavajući se tako što je njena majka studentima izdavala sobe.

Od skromne ljepotice do svjetske dive

Krajem 1926. godine u novinama „Slovenski narod“ objavljen je konkurs Izbora za Mis, i to u organizaciji američke distributerske kompanije Fanamet (Fanamet). Iako nije zvanično učestvovala na ovom Izboru, Itine fotografije koje su tajno poslate zasijenile su organizatore i ona je odmah izabrana u sedam najljepših djevojaka. Međutim, ona odbija da učestvuje u finalu, pre svega zato što se sa tim nije slagala njena majka, smatrajući to velikim poniženjem za jednu djevojku.

Uprkos mnogim peripetijama, Ita Rina se pojavila na ovom Izboru za Mis koje je održano 20. decembra 1926. godine u zagrebačkoj dvorani „Balkan Palas“. Iako nije pobjedila, Ita je fascinirala sve prisutne, a njena vanredna lepota privukla je pažnju, kako gledalaca, tako i određenih ljudi iz sveta filma. Tako je vlasnik zagrebačkog bioskopa „Balkan Palas“ Alfred Miler, proslijedio fotografije Ite Rine berlinskom filmskom producentu Peteru Ostermajeru. Ubrzo potom, Rina potpisuje ugovor sa berlinskom filmskom kućom Ostermajer-film.

Jugoslovenka koja je zbog ljubavi Holivudu rekla „ne“!

Filmska karijera Italine Kravanje (alijas Ita Rina) počela je u Berlinu 1927. godine. U tom periodu Ita je uzimala časove glume, plesa, pjevanja, jahanja, i s vremena na vreme, dobijala manje filmske uloge. Prvi put se na filmskom platnu pojavila u filmu „Šta djeca kriju od roditelja“, što je pomalo i sudbonosan naslov s obzirom na to da je Ita Rina pobjegla od kuće kako bi se vinula u svijet filma. Tada su joj pomoć pružili njeni prijatelji, slikar Alojz Malota i njegova žena Hedviga Šarc.
Prva uloga Ite Rine koja je izazvala pozitivne kritike bila je uloga u filmu „Poslednja večera“, a svoj prvi pravi glumački trijumf postigla je ulogom u filmu češko-nemačke produkcije „Erotikon“ kada se po prvi put i pojavljuje pod umetničkim imenom Ita Rina.

Već je tada bilo jasno da je Ita Rina stasala u glumicu koja vrlo smjelo dočarava tjelesne strasti što je za ono doba, svakako bila rijetkost. Nakon ova dva filmska ostvarenja, usledio je još jedan uspješan film pod naslovom „Ekstaza“. Ona se već tada profilisala kao glumica svjetskog glasa, diva o kojoj je pisala evropska štampa, redovno predstavljajući njene filmove ljubavnog i melodramskog karaktera.

Ita Rina je posebno bila popularna u Češkoj i Nemačkoj, te je najčešće tamošnja štampa o njoj pisala hvalospjeve. Tako je u češkom časopisu „Češko slovo“ zablježeno: „Raskošna Ita Rina svojom jugoslovenskom ljepotom i velikim glumačkim talentom, ubrajaće se uskoro u najbolje filmske zvijezde.“ Njen život se vrtoglavom brzinom mijnjao, stizale su joj pohvale i ponude sa svih strana.

Kao već etablirana evropska glumica, heroina nemog filma, Rina je dobila i ponudu za saradnju od strane najveće svjetske filmske industrije (kompanija Paramaunt i Univerzal). Naime, ponuđena joj je glavna uloga u američkom filmu koji je nosio naslov „Beatris, moja radosti!“ ali ona je Holivudu rekla „ne“, pre svega zato što joj je, tada vjerenik, Miodrag Đorđević postavio ultimatum: „Ili Holivud ili ja!“

Na prelasku iz ere nijemog u eru zvučnog filma, Rina je odigrala možda i svoju najuspjeliju ulogu i to u češkom filmu iz 1930. godine, pod naslovom „Tonka zvana vješala“. Pred izbijanje Drugog svetskog rata, dobila je ulogu u filmu njemačke produkcije „Centrala Rio“ koji se snimao u berlinskom studiju.

Kako je u Njemačkoj tih godina bilo veoma opasno boraviti, a posebno je bilo opasno za strane glumce, Ita Rina je na nagovor tadašnjeg jugoslovenskog ambasadora u Berlinu, čuvenog srpskog pisca Ive Andrića, spakovala kofere i vratila se u Srbiju. To je bio prelomni trenutak kada se oprostila od svoje filmske karijere. Već naredne godine rodila je sina Milana, a godinu dana nakon toga i ćerku Tijanu.

Zvanično poslednje pojavljivanje na filmskom platnu Ita Rina imala je u okviru jedne male ali efektne uloge u filmu „Rat“ Veljka Bulajića iz 1960. godine. Danas se kopije njenih filmove, te njene fotografije i publikacije čuvaju u Muzeju Jugoslovenske kinoteke, kao podsećanje na jednu od najljepših i najsuptilnijih žena nijemog filma koja je postigla svjetsku slavu.

„Smrt“ Ite Rine, novi život Tamare Đorđević

Na vrhuncu slave, tridesetih godina 20. vijeka, Ita Rina na jednom prijemu u jugoslovenskoj ambasadi u Berlinu upoznaje mladog studenta tehničkih nauka, Miodraga Đorđevića (sina uglednog Milana Đorđevića, direktora Ministarstva pošta, telegrafa i telefona). I sâm Miodrag Đorđević je imao ljepotu filmskog glumca, te tako neke njegove fotografije iz mladosti upravo upućuju na tu pomisao.

Kako je to bila ljubav na prvi pogled i kako je ta ljubavna iskra zapalila oba srca, par je ubrzo odlučio da se vjenča. Ita Rina donosi odluku da u pravoslavnoj crkvi u Berlinu pređe u pravoslavnu vjeru i da promjeni svoje ime u Tamara. Godine 1931. vjenčava se sa Miodragom Đorđevićem u Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu i postaje Tamara Đorđević.

Čini se da je to trenutak kada je nekadašnja heroina nijemog filma Ita Rina umrla, a umesto nje rodila se sasvim nova ličnost, uzorna supruga i majka ̶ Tamara Đorđević. Zbog ljubavi prema suprugu, ona je odlučila da svoj život prave filmske dive izmijeni iz korijena. I nije se pokajala! Za razliku od mnogih čuvenih glumica i ljepotica koje su svoj život skončale tragično, same i napuštene od svih, Tamara Đorđević imala je bogat i sadržajan život, pored svog muža sa kojim je živjela u skladnom braku.

Njihov dom je zapravo bila jedna kuća sa mansardom (izgrađena 1923. godine) koja se nalazila u Katanićevoj ulici broj 8. Iako se ugledna porodica Miodraga Đorđevića u početku nije slagala sa ovim brakom, ipak ga je, vremenom, upoznavši blagu i skromnu Tamaru koja nikada nije izigravala divu, zdušno prihvatila. Tamara i njen suprug Miodrag bili su posvećeni svojoj porodici i prijateljima. Najčešće bi se okupljali u kafani „Toplica“ u kojoj su uvjek imali rezervisan sto.

Ratne godine Tamare Đorđević

Period okupacije, Tamara Đorđević provela je povučeno, prvo u Beogradu a potom i u Vrnjačkoj Banji gde se cijela porodica preselila nakon bombardovanja Beograda. U Vrnjačkoj Banji boravila je kod sestre, takođe udate za Srbina. Zabiljleženo je da je nekada slavna glumica nosila džakove i prodavala svoj skupocjeni nakit kako bi prehranila svoju porodicu. Čak je uspjela i da spasi svog supruga koji je zbog jedne svoje neprimjerene političke izjave završio u banjičkom logoru.

Nakon rata, Tamara Đorđević pokušala je da se vrati kinematografiji, ali je to uspjela samo u domenu administracije. Puna entuzijazma, željela je da novoj državi ponudi svoje bogato filmsko iskustvo, no za tako nešto niko nije imao sluha. Jedno vrijeme radila je kao savjetnik, prvo u Avala filmu, a potom i u Lovćen filmu.

Odlazak prve slovenske filmske zvijezde

Šezdesetih godina 20. vijeka Tamara i Miodrag Đorđević sagradili su kuću u Budvi. Ona je veći deo vremena provodila uzgajajući cvijeće i vodeći računa o tada već bolesnom suprugu. Kada se dogodio zemljotres u Crnoj Gori, dobila je astmatični napad koji je bio koban po nju. Umrla je u Budvi 1979. godine, a sahranjena na Novom groblju u Beogradu.

Danas, ime Ite Rine jeste poznato, ali pojedinosti iz njenog života mnogo manje. Ipak, dobrim poznavaocima filmske umetnosti, posebno one stvarane u prvim decenijama 20. veka, ona je predstavljala ideal filmske zvezde, u svoj svojoj ljepoti, talentu, ali i skromnosti i nenametljivosti.

Jednom prilikom, prisećajući se svojih filmskih početaka i činjenice da je pobjegla od kuće i obmanula svoju majku, ova nezaboravna slovenska filmska heroina rekla je: „Svijetlili su me reflektorima. Kamere su počele da zuje. Svuda oko mene bili su kablovi. Neki potpuni stranci piljili su u mene, došaptavajući se među sobom. Govorili su mi da vrištim, da se smijem, mašem i plačem. Mislim da sam najprirodnije izgledala u scenama u kojima sam plakala. Bilo je dovoljno samo da se prisjetim koliko sam daleko od kuće i kako sam obmanula majku.“

Izvor: desavanjaubijeljini.com