Ilustracija,Foto: Balkan.eu

To je saopštio Radoje Novović, načelnik Odsjeka za istraživanje i razvoj iz Zavoda za školstvo gostujući u emisiji Boje jutra TV Vijesti.

On je upozorio da škole ne rade dovoljno na prevenciji, ali ni na suzbijanju vršnjačkog nasilja, o čemu svjedoče podaci iz izvještaja.

„Kada smo prvi put analizirali izvještaje školskih timova uopšte nismo bili zadovoljni kako to izgleda. Zatim smo organizovali savjetovanje sa predstavnicima školskih timova, odnosno stručnim saradnicima i nešto malo je poboljšano stanje. Ipak moramo priznati da situacija nije sjajna, moramo to priznati i po tom pitanju mora mnogo više da se radi“, istakao je Novović.

Ističući da čak 125 od 140 škola nije ispunilo ono što propisuje uputstvo za postupanje u slučajevima nasilja, on je naveo da odgovornost direktora sada utvrđuje školski odbor, pa i u tom dijelu kada se govori o postupanjima koja se tiču vršnjačkog nasilja.

„Škole moraju mnogo bolje da rade. Na početku školske godine moraju da sprovedu istraživanje da utvrde koliko nasilja ima u toj školi, da jasno definišu pravila protiv vršnjačkog nasilja, da u tome participiraju učenici i da budu istaknuta u svakoj prostoriji na vidljivom mjestu. Obaveza je da škola sprovodi vršnjačku edukaciju, da ima kutiju povjerenja i da Tim mnogo efikasnije radi. Dežurstvo nastavnika mora da bude maksimalno, kada bi to bilo maksimalno organizovano mnogo manje bi bilo vršnjačkog nasilja. Nažalost, nije situacija sjajna, moramo to priznati i po tom pitanju mora mnogo više da se radi“, istakao je Novović.

Prema njegovim riječima, od početka školske godine, prema podacima MEIS-a, bilo je oko 90 slučajeva nasilja u školama koji su procesuirani. Naveo je da ih je u srednjim školama bilo oko 27, u osnovnim oko 45, dok je dvadesetak slučajeva nasilja koje ne spada u kategoriju vršnjačkog. Pojasnio je da u to spadaju neki incidenti i tuče, koje takođe treba podvrgnuti vaspitnoj proceduri ili eventualno krivičnoj.

„Škole su obavezne da dostavljaju informacionom odsjeku Ministarstva te podatke. Lično mislim da toga ima mnogo više, jer po istraživanjima koje smo sprovodili najzastupljenije je emocionalno ili verbalno nasilje, socijalna izolacija, cyber nasilje, pa tek onda fizičko. Moje lično uvjerenje je da se dosta tih slučajeva ne prijavljuje. I ove brojke su alarm za društvo. Onoga ko trpi neku vrstu nasilja ne zanima koliko je slučajeva u Crnoj Gori“, smatra Novović.

On je saopštio da je, kako je i bilo planirano, povećan broj školskih pedagoga i psihologa. Ipak, kako navodi Novović, to ne može riješiti problem vršnjačkog nasilja.

„Možemo ih dovesti i po pet, šest, ali oni nemaju čarobni štapić, već mora sistemski da se djeluje. Prvenstveno škola mora sistemski da djeluje. Na osnovu istraživanja koje smo sproveli smo napravili smjernice. Te smjernice kako škola treba da djeluje odnose se na dva pravca. Jedan se odnosi na sve nastavnike i školu u cjelini, a drugi na pojedince, odnosno djecu koja trpe i vrše nasilje. Imali smo i savjetovanje i to je predstavljeno svim direktorima i stručnim saradnicima prošle godine. Moram reći da smo razočarani odzivom, pojavilo se samo nekih 30 odsto dirtektora i 50 odsto stručnih saradnika“, rekao je Novović.

Kaže da su tadašnjem ministru uputili izvještaj tim povodom, ali Zavod nije inspekcija .

„Mi smo savjetodavna stručna institucija, ali smo razočarani odzivom. Interesantno da neki direktori i stručni radnici, onda kad se desi neko nasilje u njihovoj školi, traže od nas da mi riješimo problem. Spoljna intervencija nema nikakvog efekta“, ističe Novović.

Socijalna radnica udruženja Roditelji Lepa Žunjić podsjetila je da kada se generalno govori o nasilju među djecom treba sagledati cijeli sistem.

„Svi ti slučajevi su vrlo sličnji. Neko vrijeme to traje, škola i socijalni sistem nešto rade, priča se o tome… Međutim, kakva je poruka djeci, šta sistem radi. Slučajevi se završe na isti ili sličan način i mi se vrtimo u krug. Djeca znaju šta će se desiti ali to ipak rade. Mi znamo što ćemo uraditi, na kraju su to iste mjere, a te mjere su kazna djeci. Nikako da naučimo da nešto treba da mijenjamo. A ove brojke su mnogo manje od realnog stanja… Nama djeca vrlo jasno poručuju da njima nije dobro. Treba mijenjati sistem“, naglasila je Žunjić.

Prema podacima Ministarstva prosvjete, u ovoj školskoj godini SOS linija za prijavu vršnjačkog nasilja imala je samo šest poziva. Novović kaže da linija vjerovatno ima svoju ulogu ako škola ne preduzme ništa, pa se jave roditelji ili djeca da im neko pomogne jer trpe i alarmantno je.

„Škola mora da stvori klimu prihvaćenosti svakog učenika u toj školi, da se vaspitna funkcija tako razvija i da bude jasna organizacija“, ocjenjuje Novović.

Govoreći o počiniocima vršnjačkog nasilja, Žunjić je navela da se niko u suštini nije pozabavio tom djecom kao osobama.

„Mi ih pravimo problemima…On je to uradio i snosiće posljedice i određenu odgovornost, ali moramo je snositi prije svega svi mi – porodica iz koje dijete dolazi, obrazovni sistem… Kada im pokažemo da mi kao odrasli snosimo odgovornost onda ćemo pozvati i njih na odgovornost. Sad je licemjerno, jer na kraju kažnjavamo samo djecu. Nije toj djeci strana kazna, mi znamo da dijete koje čini nasilje vrlo dobro zna da će biti kažnjeno. Njemu kazna nije strana“, navela je Žunjić.

Novović smatra da ipak ne treba svu odgovornost prebacivati na školu, već je odgovorno čitavo društvo.

Izvor: TV Vijesti