Foto: arhiva, (fejsbuk)

Ipak, neko je obratio pažnju na ovoj mali otok i danas se u Budvi mnogo govori o ”Školju“. Šta je to moglo da uzbudi u ove jesenje dane tišinu Budve, kakav se to događaj desio? Evo kratke istorije toga događaja: Lovačko društvo u Budvi broji oko 30 članova – većinom starih lovaca. Kako u svakom poslu uspjeh u mnogome zavisi od rukovodstva tako i ovdje, blagodareći autoritativnom predsjedniku i sekretaru, članarina se redovno uplaćuje i vodi se briga o unapređivanju ove privredne grane. Obuzeti ovom brigom došli su na ideju koja je našla svoj izraz u riješenju koje je donio Upravni odbor Društva ... da se otok Svetog Nikole naseli divljim zečevima, koji će služiti kao rezervat.

Rečeno – učinjeno. Osam komada divljih zečeva – četiri zeca i četiri zečice, u prisustvu večine članova Upravnog odbora, pušteni su na ”Školj“ sa blagoslovom: ”Plodite se i množite se na dobro našeg Društva“.

Zec se ne voli šaliti i za ovih pet šest godina, koliko prođe od toga dana, on ispuni sve nade. Onda počeše nagađanja koliko ih ima: jedni kažu 100, a drugi i više. Govorilo se u stručnim krugovima o mogućnosti degenerisanja zečeva, pokušalo se i sa hvatanjem, ali bez uspjeha. Kozna kako bi se sve ovo svršilo da nije neko drugi, ovoga puta obuzet brigom o unapređenju poljoprivrede u ovom kraju, bacio svoj pogled na ”Školj“. Bila je to Zemljoradnička zadruga u Budvi, koja se baš tada počela zaista baviti poljoprivredom. Počelo se sa osvajanjem zemljišta, posađene su loze i bostan.

Od momenta kada su čokoti prolistali a vriježe bostana povile se po zemlji, izbio je konflikt između Lovaćkog društva i Zadruge. Zečevi su počeli da bez žalosti tamane lubenice i štete loze, nanoseći veliku štetu zadruzi. Istina, zadruga je sa svoje strane nelegalno tamanila zečeve, ali se nije mogla odupreti njihovoj invaziji, jer se oni zvanično nalaze pod pokroviteljstvom Lovačkog društva.

Lovci, štičeći zečeve, ističu:” Mi smo prvi osvojili ”Školj“. A zadrgari tvde:”Poljoprivreda je sada najvažnija“. Stalo se pred alternativom: zečevi, ili loze i bostan.

Ovoga puta lovci su pokazali visoku svijet, osobito kada je Zadruga podnijela zahtjev za isplatu u visini nekoliko desetina hiljada dinara na ime oštete. Spor je riješen u korist Zadruge i na jednoj sjednici Upravni odbor Lovačkog društva donio je rješenje koje u isto vrijeme znači i presudu, kojom se svi zečevi na ”Školju“ osuđuju na smrt.

U skladu sa donesenim rješenjem jedna grupa lovaca pošla je u lov i za tri-četiri sata ubila 12 zečeva.

- E, ovo se još nije događalo u Budvi. Bar danas smo pokazali ko smo – govorili su lovci. Radosni su se vraćali kući prolazeći kroz grad sa trofejima, čime su uveliko podigli svoj lovački ugled.

U sjećanje na Miroslava Luketića

(Objavljeno u listu ”Pobjeda“ br.50, 1958. godine)