Saopštenje prenosimo integralno

Kao građanin i intelektualac, osjećam se tužan, kada danas, u jeku turističke sezone, prosvjetni radnici, kako bi došli do cilja u opravdanoj borvi, moraju spavati pod šatorima i štrajkovati gladju. Na ovaj način, nisu poniženi samo oni,
već i svi civilizovani gradjani, koje dodiruje tudja nevolja. Posebno je bolna činjanica, da je izostala elementarna solidarnost gradjana i ukažu na navolju ovih ljudi, koji su godinama obrazovali njih i generacije njihove djece.

Bolno je saznanje, što je izostalo saosjećanje i osjećaja potrebe, da pomognu drugima u nevolji, a to je najtragičnije, što nam se moglo desiti.

Na ovaj način, prosvjetni radnici su su poniženi, mada moram proznati, da sam kao novinar, bio u prilici, da ne prvi put posmatram njihova poniženja, na koja su sami pristajali, prihvatajući razne manipulacije. Jer, da nisu, možda im se sve ovo ne bi dogadjalo. I popred svega, dajem punu podrsku prosbjetnim radnicima u Budvi, u ostvarivanju njihovih zahtjeva i pozivam sve slobodne građane, njihove bivše učenike i takozvane intelektualce, da se solidarišu sa prosvjetarima, kako bi i nakon 20 godina, ostvarili pravo da imaju sa svojim porodicama, svoj krov nad glavom.

Prosvjetni radnici bi morali da jasno i javno označe krivce za njihovu agoniju koja traje godinama i procesuiraju ih nadležnim državnim organima. Jer je valjda vrijeme da odgovaraju za svoja nepočinsta.